Dobrodošli !

ADHD - Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje BLOG

18.08.2013., nedjelja

Pročitajte ovaj post....

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2013/07/17/priznanje-na-samrti-adhd-je-izmisljen-zbog-popunjavanja-farmaceutskih-blagajni/

- 09:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.07.2013., ponedjeljak

METODE KOJE DJELUJU NA DIJETE BEZ VIKANJA I UDARANJA-Budite uporni-trud se uvijek isplati

Da bi prijekor postigao puni učinak treba se pridržavati nekih pravila:

1. Djetetu treba točno reći zašto ga prekoravamo.
Npr. „Bacio si kamenje na djecu“ To preciziranje je neophodno, jer što je dijete mlađe to lakše i brže zaboravlja što smije, a što ne smije raditi, pa bi moglo i ne shvatiti zašto ga prekoravamo.

2. Važno je ponoviti pravilo ponašanja
Npr. „Rekla sam ti već da ne treba bacati kamenje.“ Ne treba nam biti teško to stalno ponavljati, jer pravila ponašanja nisu djetetu urođena, nego ih stječe učeći.

3. Kako bi dijete bolje shvatilo našu poruku treba mu učinjeno prikazati kao nešto što je loše najprije za njega, a tek potom za druge.
Npr. „Ako nastaviš bacati kamenje na prijatelje, oni će se naljutiti i neće se htjeti više igrati s tobom.“ S 2-3 godine dijete sve promatra kroz svoje potrebe, a teško shvaća tuđe. Osim toga nije u stanju sagledati posljedice svoga postupka, pa treba ukazati na njih.

4. Dijete treba prekorit istog trena kad napravi nepodopštinu a ne naknadno.
Npr. „Vidjet ćeš ti kad tata dođe kući.“ Dijete, naime, živi u sadašnjem vremenu i teško mu se prebaciti u budućnost ili prošlost. Njemu je neshvatljivo da ga se kažnjava kad su se stvari već smirile i kad se ne sjeća što je skrivilo.

5. Dajemo mu alternativu za njegovo ponašanje.
Npr. „Želiš se igrati s macom? Probaj joj baciti lopticu.“ (Upravo je gnjavilo mačku). Djetetu treba dati mogućnost izbora, a ne mu nešto naprosto zabranit. Nastojimo ga uvjeriti da ne osuđujemo njega nego loše djelo koje je učinilo.

6. Pokažimo mu da u njega imamo povjerenja.
Npr. „Znam da si razumio i da slijedeći put to nećeš uraditi.“ Nastojimo se ne naljutiti ako dijete ubrzo zaboravi što smo mu rekli. Ako zna da imamo u njega povjerenja imat će poticaj da se bolje ponaša, kako nas ne bi razočaralo i iznevjerilo naša očekivanja.

Tri reakcije djeteta

„Budeš li se inatio neću te više voljeti“ - to je okrutna rečenica koju psiholozi nazivaju tehnikom uskraćivanja ljubavi. Nekada tome pribjegavamo misleći da je to jedini način da urazumimo dijete. Budimo oprezni. Svi znamo naljutiti se na dijete što ne znači da ćemo ga zaista prestati voljeti. Malo dijete, međutim, to ne zna razlučiti i može pomisliti da se naša ljubav razbila poput vaze koju je upravo srušilo loptom. Na takvu neopreznu izjavu mogu reagirati na tri načina:

1. Postat će nesigurni - volimo ih ili ne. To je paralizirajući osjećaj koji sprječava dijete u učenju pravila ponašanja jer je obuzeto mišlju kako će ponovno zadobiti našu ljubav.
2. Ova reakcija je tipična za starije i lukavije dijete. Ono neće vjerovati jer zna da ćemo ga ipak voljeti, ali kad mu kažemo „ne volim te“ ono „promijeni kanal“, isključi se, ne sluša.
3. Dijete ni ne pokušava odgonetnuti je li tvrdnja istinita ili nije, te hoće li joj povjerovati ili ne. Njegove uši to odbijaju čuti i počinje se ponovno igrat kao da se ništa nije dogodilo.

U komunikaciji s djetetom koristite tzv. „JA“ rečenice, umjesto „TI“ rečenice. Rečenice koje počinju sa „JA“ uključuju poruke: „Želim“, „Mislim“, „Osjećam“, „Trebam“, „Hoću“ i sl.
One su iskren način komuniciranja, otvorene su, daju informaciju o stanju i potrebama osobe koja ih izgovara. S druge strane „TI“ poruke su najčešće procjenjujuće, kritične, daju djetetu nejasnu informaciju na temelju koje ne zna što odrasli misle, žele, trebaju, osjećaju, hoće i sl. U pravilu izazivaju otpor, ljutnju i potrebu za obranom od napada. Ovo osobito vrijedi za najdestruktivnije od svih TI poruka, a to su „TI uvijek“, „TI nikad“, „Zašto TI“ i sl.

Ukoliko se roditelji ili odgajatelji odluče za kaznu, ona nikako ne smije vrijeđat djetetovu ličnost, jer ponižavanjem u djetetu potičemo stvaranje negativne slike o samome sebi što je vrlo štetno za njegovo odrastanje. Svaka kazna mora biti djetetu objašnjena zašto ju je dobilo i što se od njega očekuje. Dijete nikako ne smije misliti da ga kažnjavamo jer ga ne volimo. Često kažnjavanje dijete navikne na zabranu i uskraćivanje i ono nije motivirano da promijeni svoje ponašanje. Neučinkovita je i prijetnja kaznama, jer dijete ubrzo shvati da odrasli samo prijete da će ga kazniti, a dosada nisu, te njihove prijetnje više ne shvaća ozbiljno. Međutim, kazna kakva god bila, pa makar i u pravo vrijeme, izaziva neugodu, što nije kod sve djece poticaj za bolje ponašanje.

Ako se određeno ponašanje jedanput kažnjava, a drugi put ignorira, a ponekad i pohvaljuje, dijete postaje zbunjeno. Ne zna što se stvarno od njega očekuje. Isti učinak bit će ako npr. roditelj za isto ponašanje kažnjava, a odgajatelj pohvaljuje ili obrnuto. Ako se odlučimo za kaznu, ona mora biti u pravo vrijeme, odmah nakon učinjenog djela. Dijete je tada u očekivanju reakcije odraslog i kazna tada može djelovat na korekciju njegovog ponašanja. Ukoliko se odlučimo na kaznu važno je voditi računa:

*

Da li je dijete nešto loše učinilo iz neznanja, da li mu je to prvi put?
*

Da dijete objasni zašto je učinilo loše djelo.
*

Da li je to ponašanje doista neprimjereno za njegovu dob?
*

Da li je baš sada pravo vrijeme za kažnjavanje?
*

Kakvu kaznu odrediti?
*

Da li su slične kazne bile učinkovite kod tog djeteta?
*

Koliko dugo kazna treba trajati?
Cilj kažnjavanja je popravljanje, a ne ponižavanje djetetove ličnosti. Dobar način kažnjavanja je lišavanje djeteta nekog zadovoljstva (uskraćivanje gledanja neke njemu omiljene emisije, kratkotrajno ga izdvojiti iz igre i sl.). Nedopustivo je uskraćivanje onoga što je djetetu potrebno za pravilan razvoj (hrana, odjeća, ljubav odraslih i sl.), kao i tjelesne kazne. Odrasli moraju dobro procijeniti djetetov prijestup, a u provođenju same kazne biti smireni. Kaznu kao odgojno sredstvo primjenjivati što rjeđe i to tek onda kad druga odgojna mjera ne pomaže.

Kako bi djeca znala što će mu odrasli (roditelj, odgajatelj), tolerirati, a što neće, važno je da odrasli postave djeci jasne granice ponašanja, odnosno uvjete pod kojima mogu sudjelovati u nekoj aktivnosti, te koje privilegije i pod kojim uvjetima mogu dobiti.

Važno je da granice budu JASNE, KONKRETNE, i DOBRO DEFINIRANE. Djetetu treba jasno reći što od njega želimo, koje opcije su mu na raspolaganju, te što je pozitivan ishod njegove suradnje. Npr. „Ići ćemo u šetnju kad igračke budu spremljene.“

Dobro postavljene granice moraju uvažavati potrebe i odgajatelja i djeteta, te omogućavati i vama i djetetu da dobijete što želite.

Postavljanjem granica izbjegavamo nastanak problema, jer ih postavljamo prije nego što problem nastane ili barem prije nego što se produbi i zakomplicira odnos s djetetom. Dobro postavljene granice su usmjerene na pozitivan ishod djetetove suradnje. Treba ih postavit kao obećanje, a ne kao prijetnju. Npr. „Možeš dobiti lutku ako spremiš boje s kojima si crtala.“, a ne „Nećeš dobit lutku ako ne spremiš boje.“
Budite dosljedni! Ako niste spremni izdržati i nagraditi dijete ako ne obavi svoj zadatak nemojte ni postavljat granice. Ne popuštajte djetetovim pritiscima: „Još samo ovaj put.“, jer ćete inače pokazati djetetu da ne mislite ono što govorite i ne govorite ono što mislite, te da je u redu ako dijete ne poštuje granice koje ste postavili. Ako želite biti fleksibilni učinite to prije nego što dijete zahtjeva da popustite. Ako dijete ne uspije poštovati granice, obaviti svoj zadatak jer ste mu dali premalo vremena, ili su vaše upute bile nejasne, nerazumljive, ili dijete još nije dostiglo razvojni stupanj kako bi učinilo ono što ste željeli, to znači da ste loše postavili granice. U tom slučaju smanjite zahtjeve, odnosno postavite djetetu nove granice, dajte jasne upute ili više vremena.

U čemu se granice razlikuju od naredbi? Naredbe se najčešće temelje na kazni i negativnim posljedicama za neposlušnost, dok je postavljanje granice izbjegavanje konflikata i igre moći između odgajatelja i djeteta, jer djetetu ostavlja otvorena vrata da promijeni svoje ponašanje kako bi zadovoljilo svoje potrebe. Granice se ne temelje na djetetovom strahu od emocionalne reakcije odgajatelja (ljutnja, neodobravanje), već dozvoljavaju pozitivne i negativne posljedice u sigurnom okružju (negativne posljedice su jednostavno izostanak pozitivne). Granice ne smiju biti prijetnje emocionalnoj sigurnosti djeteta. Granice su posebno djelotvorne ako se postavljaju u atmosferi ljubavi, prihvaćanja i međusobnog poštivanja.

Pohvale i nagrade

Pohvale i nagrade su odgojne mjere kojima odrasli (roditelji, odgajatelji, nastavnici) dijete potiču na određeno ponašanje (koje dijete već ima ili koje bi željeli da ima). Izriču se u obliku verbalne podrške („Bravo, to si lijepo učinio.“), u obliku pismene pohvale (u školi), u obliku različitih nagrada.
Pohvale i nagrade su učinkoviti motivacijski čimbenici. Većina stručnjaka kaže da vrijede puno više nego kazne, ali mogu izazvat i neželjeni efekt:

*

Ukoliko nisu primjerene djetetu i djelu koje je učinilo
*

Ukoliko dijete dobiva materijalne nagrade npr. za dobar uspjeh u školi, neće učenje doživjet kao osobnu potrebu za obrazovanjem nego nešto što se isplati, jer donosi skupu igračku, novac i sl.

Ako samo jedanput učini što se od njega očekuje, a dobije nagradu, dijete će tražiti da stalno nagrađujemo njegovu dobrotu. Pohvale i nagrade moraju imati značaj podrške roditelja i odgajatelja u pozitivnom razvoju djeteta. Pohvaljivati i nagrađivati treba dijete za učinjena djela prema njegovim mogućnostima, a ne prema očekivanjima odraslih.
Ne treba dijete posebno nagrađivati ako može učiniti bolje, jer neće potpuno iskoristiti svoje mogućnosti.

SREDSTVA POTICANJA

Priznanje
Kada dijete postigne određeni uspjeh, kada se zalaže i ustrajno je, odajemo mu priznanje. Priznanje je poticajna mjera ne samo za dijete kome je upućena, nego i za svu ostalu koja su prisutna ovom moralnom činu. Izražava se u obliku odobravanja, hrabrenja ili podržavanja.

Pohvala
Njome se odobrava postupak djeteta, izriče povjerenje ili priznaje za dobre rezultate, ponašanje i izvršenu aktivnost. Njome se upozorava na pozitivne odlike, sposobnosti i mogućnosti djeteta, te potvrđuje ispravnost postupka. Ovim se jača volja, razvija samosvijest i potiče na daljnji rad. Pohvala može biti pojedinačna i skupna. Treba nastojati da djeca rade zbog osjećaja dužnosti, a ne zbog pohvale.

Obećanje
Djeci se unaprijed najavljuje nešto ugodno u vidu pohvale ili nagrade. Kod djeteta jača volju za pozitivno djelovanje. Treba ga davati na kraći rok. Obećanje treba izvršiti.

Nagrada
To je najjače sredstvo poticanja pa ga treba umjereno primjenjivati. Nagrada ne smije postati samoj sebi svrha.

Što može biti nagrada (u obitelji, vrtiću)?

*

Sitna igračka (naljepnice, balon, slikovnice)
*

Sportska oprema (lopta, reket)
*

Kasete / CD-i
*

Posudit omiljenu video kasetu
*

Opremanje sobe (poster, svjetiljka)
*

Pažnja
*

Pohvala
*

Posebna privilegija
*

Dozvola da ostane budno duže nego inače
*

Dozvola da pozove prijatelja na večeru ili spavanje
*

Posebno vrijeme s jednim ili oba roditelja (odgajatelja)
*

Odlazak u kino, koncert, izlet, sportski događaj
*

Putovanje
*

Organiziranje zabave

Imajte na umu da nagrada bude motivirajuća za dijete i realistična, što znači da ju možete ispuniti.

Veličina i vrijednost nagrade nema veze s učinjenim postupkom, mora biti pravedna i prikladna. Tada će utjecat na razvitak dobrih navika i imat pozitivan učinak na razvoj djetetove ličnosti.

Što umjesto vikanja i udaranja?

Disciplinska tehnika: Preusmjerite djetetovo ponašanje

Kako:
Odvratite djetetu pažnju nekom igračkom ili predložite novu aktivnost umjesto da stalno govorite „Prestani“ ili „Nemoj“

Imajte na umu:
Ovaj pozitivan pristup dobro djeluje na predškolsku djecu, jer imaju slabu kontrolu impulsa i manjka im kognitivna sposobnost da shvate zašto govorite „Ne“

Disciplinska tehnika: Ignorirajte manje nepodopštine

Kako:
Izaberite koje ćete ponašanje ignorirati (npr. cviljenje ili psovanje, ali ne i udaranje). Ova taktika je također uspješna kod smirivanja „Kad prestaneš vrištati razgovarat ćemo o tome što želiš.“

Imajte na umu:
Neke dječje radnje više iritiraju nego što su štetne. Ako se previše na njih usmjerite, veća je vjerojatnost da ćete upasti u borbu moći ili da ćete pojačati to ponašanje.

Disciplinska tehnika: Hvalite razna ponašanja

Kako:
Svaki put kad dijete izabere da se ne ponaša problematično, pohvalite ga. (Npr. „Bilo je lijepo od tebe što si zamolio Ivu možeš li se igrati s njegovim autićima.“)

Imajte na umu:
Ovo je uspješno kod djece koja su sklona tvrdoglavosti i suprotstavljanju. Uvijek povežite pohvalu sa specifičnom radnjom. (Npr. „Sviđa mi se što si se sjetio pokupiti kockice.“)

Disciplinska tehnika:Omogućite tjelesnu aktivnost i opuštanje

Kako upotrijebiti:
Osigurajte da dijete ima dovoljno vremena i prostora za igru. Idite van na igrališta, ili na prostore za rekreaciju.

Imajte na umu:
To je dobra preventivna taktika. Mlađa djeca koja još ne mogu verbalizirati svoje osjećaje imati će koristi od toga što će pronaći način kako mogu ventilirati energiju.

Disciplinska tehnika: Izbjegavajte upotrebljavati „TI“ izjave, uvrede i kritike

Kako upotrijebiti:
Govorite o sebi, kako se osjećate i kako biste željeli da se dijete ponaša, a ne stvarajte generalne zaključke o djetetu na temelju jednog događaja. Ostanite mirni i neutralni koliko možete.

Imajte na umu:
Ovakav pristup dopušta djetetu da sačuva obraz i omogućuje mu da čuje što se od njega očekuje bez da se osjeća kritiziranim.

Disciplinska tehnika: Dajte mu izbora i mogućnosti

Kako upotrijebiti:
Omogućite jednostavne i praktične izbore kad je dijete svojeglavo. ( Npr.„Možeš uzeti lutku ili medu.“). Ali budite sigurni da ćete provesti tu odluku

Imajte na umu:
Ovaj pristup pomaže djetetu da ima kontrolu i čini ga sposobnim da napravi izbor. Izbjegavajte nudit previše različitih izbora.

Disciplinska tehnika: Ohrabrite dijete da se izrazi

Kako upotrijebiti:
Ohrabrite dijete da vam kaže kako se osjeća ili što misli. Kad vidite da dijete udari ili gurne drugo dijete, zaustavite ga i recite: „Reci mi što nije u redu.“

Imajte na umu:
Neku djecu treba ohrabriti da govore umjesto da se fizički izraze kad su ljuti. To se počinje već sa 2,5 god., ali ne očekujte da će djeca uvijek sve shvatiti.

Disciplinska tehnika: Ako ste nedostupni, jasno recite kad će te se moći posvetiti

Kako:
Ako ne možete odgovoriti na djetetovu potrebu za vama odmah (Npr. razgovarate), recite: „Ne mogu sada s tobom razgovarati, ali ću moći uskoro. Pričekaj malo.“

Imajte na umu:
Neka djeca trebaju mnogo individualne pažnje. S ovom metodom, prihvaćate djetetovu potrebu, ali uvažavate i sebe i svoje vrijeme. To je također dobar način da spriječite ispade bijesa.

Disciplinska tehnika: Ohrabrujte iskazivanje stajališta

Kako:
Kada se djeca svađaju, svakom djetetu dajte priliku da ispriča svoju verziju priče. („Reci mi što se dogodilo? Kako si se osjećao?“), a tada pitajte „Što možemo sada učiniti?“

Imajte na umu:
Ova strategija je upotrebljiva kod djece s vještinama govora (nakon 2,5 god., a odlična za 6-to godišnjake.) Omogućuje djeci da ih se čuje i sasluša. Također uči rješavanju problema.

Disciplinska tehnika: Učite o uzorku i posljedici

Kako upotrijebiti:
Postavite posljedice za djecu prigodne dobi („Molim te, pospremi igračke za stolom kad se više ne igraš. Nećemo napustiti sobu dok nije uredna.“)

Imajte na umu:
Ovo najbolje funkcionira ako postavite očekivanja i objasnite posljedice ponašanja unaprijed. Tada svakako to provedite i budite dosljedni.

Nužno je pratiti rad, ponašanje i zalaganje djeteta i motivirati ga za napredak. Ponekad će to biti pohvalom, ponekad možda i kaznom, ali nikako ne smijemo dijete ignorirati. Ako ne primjećujemo njegovo ponašanje, ni dobro ni loše, dijete neće imati osjećaj pripadnosti obitelji ili skupini u vrtiću, te će najvjerojatnije lošim ponašanjem pokušati svratiti pozornost na sebe.

Oznake: adhd

- 07:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

POTEŠKOĆE U UČENJU I PONAŠANJU Zločesta i nemirna ili samo drukčija djeca

Unatoč obrazovanju i iskustvu, i danas ćete u našim školama naći zabrinjavajući postotak učitelja i profesora koji djecu s ADHD-om, ('poremećaj' pomanjkanja pažnje i hiperaktivnost), proglašavaju neodgojenom i zločestom, a onu s disleksijom i disgrafijom – nepismenom, lijenom i glupom. Ako tako razmišljaju stručnjaci, zar se trebamo čuditi vršnjačkom ismijavanju i vrijeđanju!?
Ne manje važno jest to da učitelj na primjeren način ostaloj djeci objasni kako je riječ o posebnom djetetu, koje drukčije vidi svijet. I to je zapravo najvažnije što se u početku može i treba učiniti, uz strpljivost, upornost i podršku obitelji u savladavanju školskog gradiva. Djeca s adhd-om često su kreativna i natprosječno inteligentna i mogu dobro funkcionirati kad im okolina pruži šansu.
Novi problemi će se uz svu brigu i napore vjerojatno javiti u petom razredu, kad se ne mogu birati profesori, ali ako se do tada u djetetu razvije samopouzdanje, manje će ga pogađati poteškoće i nerazumijevanje. Kasnije bi trebalo biti nešto lakše - srednju školu možemo birati u skladu s interesima i talentima, a sve više dolazi vrijeme u kojem i poslodavci shvaćaju promašaje našeg obrazovanja i beskorisnost naštrebanog teorijskog znanja.

Vremena se mijenjaju pa je stručnu pomoć, kao i privatne građanske inicijative lakše naći, na netu su aktivni forumi koji pomažu da se obitelji ne osjećaju ostavljenima i u neznanju. Marko Ferek u sebi je otkrio puno kreativnog potencijala te o tome napisao knjigu 'Kreativni sanjari'. Sjajno je to štivo koje mnogo objašnjava, a može poslužiti i kao svojevrstan vodič o tome kako različitost pretvoriti u prednost.

- 07:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vrlo veliki broj poznatih znanstvenika, umjetnika i glumaca imao je ADHD

Albert Einstein, Thomas Edison, Bill Gates, Wolfgang Amadeus Mozart, Leonardo da Vinci, Vincent Van Gogh, Salvador Dali, Alfred Hitchcock, Steven Spielberg, Tom Cruise, Jim Carrey, Henry Rollins i Will Smith samo su neki od njih.

Iz svega navedenog proizlazi činjenica da su mnogi hiperaktivni ljudi korisni članovi zajednice, te da njihovo stanje nije poremećaj koji zahtjeva psihijatrijsku dijagnostiku, te posljedično liječenje i terapiju.

Većina ljudi u Hrvatskoj koji imaju ADHD nisu niti svjesni toga što im je, odnosno zašto drugačije funkcioniraju od većine. Tom Cruise, ovako je objasnio svoje osjećaje: "Pitao sam se jesam li normalna osoba ili idiot, pokušavao bih se koncentrirati (na stvari koje me ne zanimaju) ali nisam uspijevao. Osjećao sam nelagodu, frustraciju i dosadu". Thomas Edison ovako se pak izrazio o svojoj inovativnosti: "Da bi nešto izumio moraš imati dobru imaginaciju". pjeva

- 07:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ADHD i prehrana

Prehrana ima jako veliku ulogu za djecu sa ADHD-om jer jer im za pravilan rad mozga nedostaje neka kemijska tvar (obično norepinefrin). U novije vrijeme se se sve više smatra da je krivac i prehrana siromašna B vitaminima, s mnogo rafiniranih ugljikohidrata, umjetnih boja i aditiva te namirnica koji sadrže salicilat (bomboni, napitci, paste za zube).
Prehrana kod ADHD-a igra vrlo bitnu ulogu, stoga je vrlo važno obratiti pozornost na sljedeće:

Esencijalne masne kiseline

Omega-3 masne kiseline važne su za rast, razvoj i sazrijevanje moždanog i živčanog sustava. Riblje ulje je bogato omega-3 masnim kiselinama i sadrži dvije kiseline: EFA i DHA. DHA kiselina je ključ za otključavanje dječjeg mozga jer je važna za zdravlje središnjeg živčanog sustava, posebice u razvoju mozga i oka. Studije su otkrile da djeca s poremećajima u učenju, uključujući smanjenje pažnje i hiperaktivne poremećaje, često imaju nedostatak ove masne kiseline.

Riba, laneno sjeme i orašasti plodovi su dobar izvor esencijalnih masnih kiselina. Suplementacija ribljim uljem je najučinkovitiji način kako bi vaše dijete dobilo omjer koji mu je potreban. Esencijalne masne kiseline iz lanenog ulja i sjemena te drugi izvori trebaju duži put pretvorbe u tijelu u obliku najpovoljnijem za iskorištavanje, tako da su oni manje učinkovit izvor.

Vitamin B kompleks

B vitamin povezujemo s poboljšanjem neuralne aktivnosti i smanjenjem stresa, a korisne su za djecu s ADHD-om. Dobri prehrambeni izvori vitamina B su prehrambeni kvasac, jetra, cjelovite žitarice i kruh, riža, orašasti plodovi, mlijeko, jaja, meso, riba, voće, lisnato zeleno povrće i soja.

Proteini

Djeca sa ADHD trebaju jesti male porcije proteina tokom dana kako bi izjednačila svoju energiju. Doručak i ručak bi trebali sadržavati proteine iz mesa, ribe, jaja, sira i grahorica. Posluživanje proteinskog obroka ne znači nužno da morate kuhati. Ponudite dijetetu sendvičem sa sirom ili kuhanim jajetom sa integralnim kruhom ili običan jogurt izmiksan sa sezonskim voćem koji će mu dati potrebnu slatkoću. Kroz dan ponudite orašaste plodove i sjemenke.

Ovisno o dobi, djeci trebaju od 24 do 30 grama proteina dnevno, a odraslima 45 do 70 grama.

Jedna šalica kravljeg ili sojinog mlijeka sadrži 7 g proteina, kao i jedno jaje ili komad sira ili mesa.

Kalcij i magnezij

Dajte djetetu čašu mlijeka ili porciju zelenog povrća kako bi dobilo dovoljno kalcija. Kalcij je važan za izgradnju kostiju, a podržava stanične membrane i pomaže živčanom sustavu, posebice u prijenosu impulsa i na taj način bi mogao poboljšati djetetovo ponašanje.

Magnezij ima smirujući učinak na živčani sustav, pomaže u održavanju normalne funkcije mišića i živaca, a sudjeluje u metabolizmu energije i sintezi bjelančevina. Djeca s dijagnozom ADD i ADHD su pozitivno reagirala na dopunu kalcija i magnezija, a oba minerala se prirodno nalaze u mnogim namirnicama. Mlijeko i mliječni proizvodi su glavni izvor kalcija. Ali kalcija ima i u zelenom povrću poput brokule, kelja, raštike, sardinama, sezamovim sjemenkama i bademima. Zeleno povrće poput špinata je izvrstan izvor magnezija, kao i sjemenke, bademi, orasi, banane i cjelovite žitarice.

Minerali u tragovima

Minerali u tragovima su mikronutrijenti koje su potrebni tijelu svakodnevno, ali u malim količinama. Ostali minerali koji će pomoći kod ADHD su cink i željezo. Istraživanja su pokazala da djeca s ADHD-om imaju nisku razinu cinka u tijelu u odnosu na djecu bez ADHD-a. Željezo pomaže regulirati neurotransmiter dopamin i može pomoći djeci s ADHD-om. Minerali u tragovima nalaze se u voću, povrću i proizvodima životinjskog podrijetla, ali mnogi nutricionisti kao najbolje preporučuju nadopunu multivitamina bez dodanog šećera.

Izbjegavajte: šećere

Šećer je za dijete s ADHD propast, jer oduzima tijelu vitamine, minerale, enzime i povećava hiperaktivnost.

Nije bitno koristite li bijeli rafinirani šećer ili smeđi šećer – svi šećeri su jednaki kada je u pitanju njihov negativan učinak na ADHD. Postoji mala prehrambena prednost za neke šećere, primjerice, prešani sok od šećerne trske koja ostavlja vlakna iza sebe, tako da ćete dobiti minerale od biljke. Također, med nudi pelud koji pomaže kod alergija, melasa sadrži minerale u tragovima i željezo, agava se metabolizira sporije.

Ipak, trebalo bi kontrolirati unos šećera i voditi brigu o skrivenim šećerima u hrani kao što su zašećerene žitarice za doručak, prženi krumpirići, zaslađena pića, žvakaća guma i druge namirnice. Na primjer, jeste li znali da voćni jogurt ili sladoled može sadržavati mnogo šećera? Kada se gleda na oznake, uz očite "šećerne" oznake, izbjegavajte sva umjetna sladila i namirnice koje sadrže kukuruzni sirup, fruktozu, saharozu i dekstrozu. Nerafinirani šećeri iz cjelovitih žitarica, povrća i voća služe za opskrbu energijom i izmjenom tvari u organizmu.

Izbjegavajte: aditive

Plava, ružičasta i žuta ili bilo koja druga boja u hrani je vizualni užitak za svako dijete. Odobreno je nekoliko stotina prehrambenih aditiva za poboljšanje okusa i izgleda, ali to ne znači da su zdrave za vaše dijete. Izbjegavajte bojanu hranu, ali i natrijev glutamat, također poznat kao MSG koji se koristi kao sredstvo za pojačavanje okusa u mnogim prehrambenim proizvodima kako bi pojačao njihov izvorni okus. Kad god je moguće, izbjegavajte aditive.

Izbjegavajte: hidrogenizirana ulja

Loše masti su ne samo neprijatelj mršavljenju, već one inhibiraju zdravu funkciju živaca. Pogrešne vrste masti ne hrane mozak, umjesto toga one mogu utjecati na mozak. Pogrešne vrste masti su trans masti i zasićene masti, uglavnom one koje su krute na sobnoj temperaturi. Zdravije je laneno, maslinovo ili ulje uljane repice.

Izbjegavajte: Kofein

Kava, čaj i druga kofeinska pića kofeinom izvlače minerale iz kostiju, smanjuju prirodni pH tijela, što otežava organizmu prirodnu ravnotežu. To znači da dijete sa ADHD koje konzumira previše kofeina koji se može nalaziti u čokoladi, slasticama i gaziranim pićima, može potaknuti gubitak minerala koji su važni za funkciju živaca.

Izbjegavajte: Sol

Slično kao i kofein, sol može dovesti do iscrpljivanja minerala potrebnih da bi neuroni funkcionirali na zdrav način. Obrađena hrana obično ima visoku razinu natrija, pa zato pažljivo čitajte etikete. njami

- 07:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.07.2013., nedjelja

Omega 3 djeluje na široki spektar bolesti, a pokazala je i odlične rezultate u liječenju ADHD-a.

MOJE OSOBNO ISKUSTVO SA SIRUPOM OMEGA 3 ZA DJECU

Vjerujte nečete požaliti ako kupite sirup omega 3..ja sam ga kupila prije godinu dana i napredak se vidi već nakon mjesec dana...koncentracija puno bolja! Danas več nakon godinu dana rezultati su odlični...nemojte dijete kljukati tabletama poput ritalina i concerta jer nuspojave su svakakve...Hiperaktivnost nije bolest, nego poremećaj koji odražava stanje naše prehrane, međusobnih odnosa i okoliša. Ovaj poremećaj možete izliječiti na prirodan način, bez da riskirate zdravlje i život Vašeg djeteta zbog lijekova poput Ritalina.Naravno uz sve to treba puno raditi na usmjeravanju djetetove pažnje koliko je to moguće....kada je moj sin navršio tri godine mislila sam da ču izluditi..nije primao nikakvu informaciju,stalno plakao za svaku glupost,izbjegavao igru sa ostalom djecom itd...svakodnevna nervoza,sto naravno utječe i na odnos mame i tate...sada ima 9 godina i još je hiper,ali koncentracija se poboljšala,postao je i dosta poslušan (koliko može)..zato omega 3 je idealan izbor za djete sa adhd-om...U istraživanjima, 30-40% hiperaktivne djece je pokazalo značajno poboljšanje već nakon 15 tjedana, a 40-50% - nakon 30 tjedana uzimanja omega 3 masnih kiselina.Nadam se da će vam moje iskustvo bar malo pomoći i dati nadu za vaše djete...ja ga kupujem u DM-u.

- 14:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Imate li dijete s ADHD-om i znate li na što imate pravo ? Provjerite...

Roditeljska i dječja prava za djecu sa adhd

- 14:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Kakva su vaša iskustva sa okolinom,susjedima,rodbinom...prihvaćaju li vaše djete sa adhd?

Kakva su vaša iskustva sa okolinom,susjedima,rodbinom...prihvaćaju li vaše djete sa adhd?Kakva su vaša iskustva sa okolinom,susjedima,rodbinom...prihvaćaju li vaše djete sa adhd?

- 13:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"Zašto se moje dijete ne koncentrira u školi? Zašto ne sluša ? Zašto se stalno vrpolji, zapitkuje, nije mirno za stolom? Nestrpljivo je, upada u riječ, lako se razljuti. Djeca u susjedstvu se ne žele s njim igrati, drugi roditelji se žale na njega jer smeta djeci u razredu.." To su neka od pitanja koja roditelji postavljaju u potrazi za rješenjem problema koji muči njih i njihovo dijete. Bilo da su u postupku dijagnosticiranja bilo da već znaju o čemu se radi, problem je i dalje prisutan. Sama dijagnoza ne rješava problem. Dijete je i dalje pretjerano nemirno, i dalje se ne koncentrira i dalje teško upravlja samo sa sobom. Ako ste i vi roditelj koji je suočen sa sličnim ponašanjima i teškoćama svoga djeteta, vjerojatno se suočavate sa poremećajem koji se naziva deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD).

Kakav je to poremećaj? Što ne valja? U početku je teško prihvatiti da se radi o poremećaju a ne o lijenosti, neposlušnosti, neodgovornosti… – jer - vaše dijete izgleda fizički normalno, ništa izvana ne daje naslutiti da postoji problem. Intelektualno je uredno razvijeno ili čak vrlo bistro, postavlja često vrlo neobična i zanimljiva pitanja. Vjerojatno je prohodalo na vrijeme, govori, dobro čuje i vidi. No ako se zamislite prisjetiti ćete se da je, odrastajući, u usporedbi s drugom djecom, teže upravljalo samo sa sobom, teže se mirilo sa odgodom zadovoljstva – sve je moralo biti odmah, bilo je puno nemirnije, nije pokazivalo interes za slikovnice, brzo bi prestajalo slušati priče, crtati, neprestano je tražilo vašu pažnju i nikako se nije moglo bar malo mirno samo zaigrati – besciljno bi tutnjalo kroz stan ili se penjalo na opasna mjesta….Biti roditelj tako zahtjevnom djetetu nije lako. Sigurno ste prolazili ili prolazite i sada kroz osjećaje ljutnje, okrivljujete dijete, sebe ili drugog roditelja za propuste, razočarani ste, tužni, ali najviše prestrašeni i zabrinuti. Želite da vaše dijete raste kao i ostala djeca, ne želite da bude obilježeno, neuspješno, nesretno. Tražite odgovore i pomoć. No, jednostavnog recepta nema. Svako je dijete posebno i različito reagira, no postoje savjeti koji vam mogu olakšati nošenje sa problemom, vama, vašoj obitelji i vašem djetetu. Kako se stručnjaci bave ADHD - om više od stotinu godina predlagani su i provjeravani različiti pristupi. Neki su se pokazali korisnima, neki ne. Ovdje ćemo nastojati vrlo jednostavno i kratko iznijeti ono što se znanstvenim provjerama pokazalo najuspješnije. A prvi korak je znanje o poremećaju, kako biste razumjeli zašto vaše dijete ima problem, kako biste znali da ono nije za taj problem krivo ni odgovorno i kako biste svoje dijete osnažili, ohrabrili, osposobili i zastupali u situacijama kada ono samo to ne može.

Krenimo od određivanja (definicije): ADHD je razvojni poremećaj nedostatka inhibicije ponašanja koji se očituje kao razvojno neodgovarajući stupanj nepažnje, pretjerane aktivnosti i impulzivnosti, a otežava samoregulaciju i organizaciju ponašanja u odnosu na budućnost. Što to znači? To znači da je dijete u usporedbi sa svojim vršnjacima znatno nemirnije, teško se koncentrira, naglo je u svojim reakcijama, izrazito teško se organizira i orjentira u odnosu na budućnost, zahtjevnije je od svojih vršnjaka… Termin razvojni poremećaj znači da su se navedena i slična ponašanja pojavljivala u dobi do ili oko sedme godine, mada ih vi možda niste doživljavali kao problem.

- 08:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 08:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jako dobar post o hiperaktivnoj djeci..

http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/hiperaktivno-dijete/ rolleyes

- 07:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

KARAKTERISTIČNA PONAŠANJA HIPERAKTIVNE DJECE

KARAKTERISTIČNA PONAŠANJA HIPERAKTIVNE DJECE

Počinje raditi prije negoli je dobilo upute i shvatilo ih.
Gleda kako rade druga djeca prije negoli što pokuša uraditi samo.
Radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške, a ne pogreške povezane s neznanjem.
Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti na jednome mjestu.
Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli.
Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi.
Ne može zapamtiti upute, iako nema teškoća s pamćenjem.
Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava započete zadatke.
Ima teškoća u organiziranju pismenih radova: oni su obično zbrkani.
Pogrešno tumači jednostavne izjave, ne razumije mnoge riječi i rečenice.
Može ponoviti izjave koje su mu rečene prije dosta vremena, a ne može ponoviti one koje su rečene nedavno.
Lako posrne i padne, nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku.
Lako se povodi za onom djecom koja puno pričaju i prave buku, često potpuno prekine rad da bi im se pridružio.
Previše je pričljivo, često prekida razgovor.
Često napušta klupu i nešto pretražuje po razredu, dok druga djeca mirno sjede.
Ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava, gleda nekamo drugdje.
Često kaže: "Ne mogu to učiniti" i prije negoli pokuša, lako odustajanje posebno je uočljivo kod novih zadataka.
Govori, pjeva i šapće samo sebi.
Ne može izraziti misli na logičan i razumljiv način.

- 07:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje/ poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću

Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje/ poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću
Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, poznat i kao ADHD (od engl. Attention Deficit Hyperactivity Disorder), jedan je od najčešćih neurorazvojnih poremećaja dječje i adolescentne dobi. Ovaj poremećaj uključuje povećanu motoričku aktivnost djeteta, koja je praćena neadekvatno razvijenom i lako otklonjivom pažnjom te naglim, nepredvidljivim i impulzivnim reakcijama. Takvo je dijete u razredu nemirno, ometa druge u radu, ne može završiti ni najjednostavniji zadatak, nepažljivo je, uvijek je u nevolji, promjenjivog je raspoloženja, razdražljivo je, ne može održati prijateljstva i sl.
Uzrok poremećaja još nije do kraja razjašnjen. Međutim, danas pouzdano znamo da to svakako nije nedostatak roditeljske brige, pretjerano gledanje televizije ni neadekvatna prehrana. Hiperaktivnost najvjerojatnije uzrokuje kombinacija genetskih, neuroloških, biokemijskih i čimbenika iz okoline. U posljednje vrijeme ADHD se povezuje s poremećajem u metaboličkim funkcijama mozga. Naime, pokazalo se da je metabolizam mozga kod hiperaktivne djece 8 posto niži nego kod ostale djece. Najveće razlike nađene su upravo u područjima mozga koja reguliraju pažnju i kontrolu motorike.

- 07:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	kolovoz, 2013
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (12)

Opis bloga
ADHD - Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje

Želim da mi se pridruže sve majke,očevi.....svi koji vode svakodnevnu borbu sa neprihvaćanjem djeteta sa ADHD-om...Imam sina koji će sada u treći razred osnovne škole..uvijek je najglasniji,u pokretu itd pa ga neka djeca ne prihvaćaju kao takvog...Adhd mu je dijagnosticiran u vrtiću..čak ga ni tamo nisu htjeli jer je bio preživ i nije se mogao prilagoditi ostaloj djeci...mnogi su govorili i još uvijek govore da je neodgojen iako ja ulažem jako puno truda u njega..nije agresivan..jednostavno je nemiran i impulzivan...svi vi koji imate djete sa adhd-om možete ovdje podijeliti svoja iskustva...budimo potpora našoj djeci da budu prihvaćena takvima kakvi jesu..